Kampiranje pod oblacima.

Piše: Ivana Marin — 16. lipanj, 2017.


Na sam spomen rije
či kampiranje, patrolašima su se razrogačile oči. Ideja spavanja u šatorima daleko od civilizacije, mrak, prikupljanje drva, paljenje vatre i roštiljanje za njih su predstavljali pravu avanturu. I bila je, ali ne točno onakva kakvu su zamislili. U popodnevnim satima, 13. lipnja 2017. polako smo počeli podizati svoje šatore u maloj uvali Vrtiluka u Jezerima. Neki su se iskazali kao pravi mali graditelji i pomogli kolegama u podizanju njihove “kuće”. Nakon velikog truda podignut je i ogromni šator u kojeg smo svi mogli stati i u koji su svi bili dobrodošli pa je igrom slučaja dobio naziv – Katedrala. Na skoro sva pitanja (Di su čaše? Voda? Di su salvete? Di se nalazimo?) odgovor je bio – u Katedrali, pa je šator ubrzo dobio kultni status.
Oni koji su se malo manje snalazili u gradnji, bili su vje
šti u pronalasku drva za vatru. Izvlačenje i lomljenje grana je nakon nekog vremena postalo i zanimljivo, ali nevjerica da je toliko drva potrebno za održavanje vatre, nije jenjavala. Kada smo napokon prikupili dovoljno drva i zapalili vatru, okupili smo se oko nje kako bismo napravili zajedničku večeru. Samo jedna stvar je mogla pokvariti užitak pripreme kobasica na vatri, koja se i dogodila – KIŠA! Unatoč našim pokušajima da plesom zaustavimo kišu, ona nije stajala. Brzo smo se sakrili u svoje šatore gdje je tek onda počela prava zabava. Dok su se jedni samo uživali u zvucima kiše, drugi su pjevali i zamišljali da su na nekom koncertu, a treći su pak imali live streaming iz šatora. Sva ta vrućina u šatoru ih je navela i na live molitvu za prestanak kiše, a vjerojatno su im se u tome pridružili i svi njihovi Instagram pratitelji jer je kiša uistinu nakon nekog vremena i stala :). Smjehuljenje, priče i grintanje trajalo je dugo u noć, a nisu bili ni svjesni da ih ujutro čeka rano buđenje. Nažalost, kiša i blato nam nisu dopustili da praktično pokažemo kako napraviti bivak, orijentirati se pomoću sunca ili zvijezda, ali jedno nam kiša nije mogla pokvariti – našu patrolašku dužnost! Naime, plaža Vrtiluka je zatrpana razno raznim smećem tako da smo morali nekako upetljati svoje prste u to, a smislili smo najbolji mogući način – očistiti je! Očistili smo plažu Vrtiluku, pokupili svoje šatore te se blatnjavi i umorni vratili u civilizaciju. Čini se da onaj tko u Jezerima čisti plažu, neće ostati gladan jer nam je gospodin Nenad Milin iz Turističke zajednice mjesta Jezera osigurao ručak u znak zahvale – e pa hvala i njemu. :) Kampiranje je uistinu bila jedna avantura, ali čini se da patrolaši ipak više vole civilizaciju.
Ovim putem Argonutin tim
želi zahvaliti svim patrolašima na ovogodišnjem trudu u volonterskim akcijama te želji za učenjem o zaštiti svog okoliša – BRAVO!
Nadamo se da vam malo ki
še neće smanjiti ljubav prema okolišu te želju za vraćanjem čovjeka prirodi!


Do idu
ćeg patroliranja!

 

Preporučamo pročitati.


Argonauta je član.