Covid-19, ljudi i okoliš.

Piše: Lovro Lučev — 1. travnja, 2020.

Mislite li da nas je majka Zemlja poslala u svoje sobe da malo razmislimo o svome ponašanju? Sada kada je većina svjetskih zemalja uvela rigorozna ograničenja kretanja i karantene i kada smo prisiljeni ostati u svojim kućama kako bi spriječili širenje novonastalog virusa, dok smo bombardirani s gomilom pravih i krivih informacija, svi su se odjednom zapitali što se to to događa sa svijetom koji poznajemo i kakva nam je budućnost? Dok mjere još nisu bile ovako rigorozne svi su, odjednom,  pohrlili u prirodu, u parkove, na sviježi zrak. Društvene mreže su odjednom bile zatrpane objavama i fotografijama ljudi kako sad napokon imaju vremena provoditi više vremena u prirodi jer svi odjednom nalaze spas i bijeg iz realnosti upravo u prirodi. Zar je stvarno trebalo doći do globalne pandemije da ljudi, napokon, ponovno pronađu svoju vezu s prirodom? Odjednom se više ne priča o cijenama automobila, cijenama mobitela, satova, stanova, odjeće itd., odjednom su svi počeli pričati o tome kako ćemo preživjeti, što ćemo jesti i što ćemo piti. Zar je stvarno trebalo doći do globalne pandemije da ljudi napokon shvate kako se odnosimo prema planeti Zemlji, svom jedinom domu?

Ova pandemija Covid-19 nije  prva pandemija koja se proširila našom planetom. U 14. stoljeću svijetom se proširila kuga. Tada nije bilo globalizacije, teorija zavjera, aviona, aerodroma, vlakova, autobusa, ogromnih tankera s kontejnerima iz različitih dijelova svijeta, modernog poštanskog sustava, znanja u medicini su bila oskudna i nije bilo nikakvog zdravstvenog sustava a ono najbitnije nije bilo interneta. Kuga je u svijetu ubila između 75 i 200 milijuna ljudi u nešto više od desetljeća. U 16. stoljeću jedna osoba koja je bila zaražena velikim boginjama (zna joj se čak i ime) došla je u Meksiko, procjenjuje se da je trećina stanovništva centralne Amerike umrlo od velikih boginja. Također, znanstvenici tvrde da je skoro 90% lokalnog stanovništva Južne Amerike stradalo od raznih bolesti, a ne od mača, koje su Europljani donijeli sa sobom za vrijeme svojih osvajačkih pohoda. U nešto skorijoj povijesti, imali smo i Španjolsku gripu koja se pojavila u najgorem mogućem trenutku, nakon Prvog svjetskog rata. Od Španjolske gripe u godinu dana je umrlo više ljudi nego što je umrlo u četiri godine Rata i raširila se u najudaljenija mjesta naše planete u samo nekoliko mjeseci. Procjenjuje se da je od Španjolske gripe umrla jedna četvrtina sveukupnog stanovništva. 

Epidemije su se događale i događat će se. 

Zahvaljujući našem trenutnom sustavu vrijednosti i našem beskonačnom ekonomskom rastu na ograničenoj planeti, sve većim porastom stanovništva i sustavnim uništavanjem prirode i okoliša radi našeg napretka ljudska ruka je je dospjela u razne eko sustave i poremetila njihov sklad. 

„Uzroci sve češćih pojava uspješnih transfera životinjskih virusa na čovjeka te posljedičnih pojava epidemija su vrlo kompleksni i ne možemo ih dovesti u jednostavnu i direktnu vezu s klimatskim promjenama. Međutim, ono što nam govore brojna znanstvena istraživanja je da je upravo uništavanje prirodnih biosustava i drastično smanjenje bioraznolikosti kojem svjedočimo zadnjih tridesetak godina među najvažnijim čimbenicima koji doprinose učestalosti ovakvih događaja. Tu se primarno misli na krčenje šuma zbog poljoprivrede i rudarenja, izgradnju cesta u udaljenim i zabačenim područjima, rapidnu urbanizaciju i porast broja stanovnika zbog čega ljudi dolaze u kontakt sa životinjama s kojima prije nikada nisu, dok se istovremeno broj prirodnih domaćina virusa drastično smanjuje. Najnovija istraživanja pokazuju da životinje koje žive u degradiranim staništima prenose veći broj virusa koji mogu zaraziti čovjeka. Zato znanstvenici smatraju da će izbijanja zaraznih bolesti kao što su Ebola, SARS, ptičja gripa i sada COVID 19 postajati sve češća. Također moramo očekivati i pojavu novih, do sada nepoznatih bolesti. To je zapravo skrivena cijena našeg ekonomskog razvoja i porasta broja stanovnika na zemlji.” (dr.sc. Dubravka Vitali Čepo)

Možete li zamisliti da se po svijetu širi opaka bolest a vi uopće ne znate da se to događa? 

Danas, zahvaljujući internetu nikad nije bilo lakše doći do pravih, vrijednih i točnih informacija, međutim isto tako nikada do sada nismo bili bombardirani ovolikom količinom pravih i krivih informacija i lažne vijesti se šire većom brzinom od bilo kojeg virusa. Isto tako smo bili svjedoci raznim lijepim vijestima koje su se počele kružiti društvenim mrežama kako se prirodna odmah počela oporavljati čim su naše dnevne rutine zaustavljene i čim je skoro trećina čovječanstva u karanteni. Voda u venecijanskim kanalima se pročistila, vide se opet ribe u kanalima, čak se i dupini vraćaju u njih, da bi kroz par dana shvatili da se voda u kanalima pročistila isključivo zato što više nema prometa u njima i brodovi ne podižu više sediment s dna te da je voda i dalje zagađena razno raznim tvarima samo više nije mutna, a slika s dupinom se na kraju ispostavila lažnom jer je snimljena na jednoj drugoj lokaciji u Italiji. Naravno da se današnja situacija u svijetu pozitivno odražava na okoliš, svjedoci smo, da kada su naši strojevi utihnuli, stope raznih stakleničkih plinova i plinova koji su štetni za ljudsko zdravlje naglo opadaju, što je dobra vijest, ali što će se dogoditi kada karantena prođe, hoćemo li se opet vratiti na staro?

Svi zaboravljamo da smo do sada već nanijeli ogromnu štetu našoj planeti. Plastika je i dalje u oceanima, izvori pitke vode su sve ugroženiji, klimatske promjene se i dalje događaju jer smo klimu poremetili i prije ove pandemije. Vrijeme koje dolazi za sobom povlači bezbroj pitanja. A ljudi su već počeli pronalaziti rabljene zaštitne maske na raznim plažama diljem svijeta, kako ćemo se mi odnositi i kako ćemo riješiti taj problem, vrijeme će pokazati. Prije pandemije su svi govorili da spašavamo našu planetu ako ugasimo vodu dok peremo zube, zašto onda danas na većini videa koji prikazuju pravilno pranje ruku, koje treba trajati 20-30 sekundi, voda neprestano teče? 

Cijelo se čovječanstvo danas suočava sa strahom koji pred sobom sije ova pandemija, međutim nikada do sada nije bilo na ovako visokom stupnju razvoja. Uz svu tehnologiju i modernu medicinu imamo najbolju moguću skrb i u najboljoj smo polaznoj točki od bilo kojih naših predaka koji su se suočavali s globalnim pandemijama. Znamo kako je virus nastao, znamo što trebamo raditi kako bi spriječili njegovo širenje, trenutno nema cjepiva, ali to ne znači da ga uskoro neće biti.

Svjedoci smo ogromnih promjena na globalnoj razini, i vidimo da su velike promjene itekako moguće, ali je žalosno da se svijetu trebala dogoditi pandemija kako bi to shvatili dok su upozorenja znanstvenika o klimatskim promjenama bila sporedna stvar, a naš je ekonomski rast i dalje težio beskonačnosti. Sada kada smo zatvoreni u svojim domovima i brinemo što ćemo jesti, piti, raditi, kako spasiti svijet, radna mjesta i globalnu ekonomiju, briga o okolišu je nekako pala u drugi plan, ali sama situacija nam nalaže da se okrenemo prirodi, sami sebi, svojoj obitelji, svojim prijateljima i poznanicima, svojim sugrađanima. Zbog sveopćeg ludila oko opskrbe hranom i propadanja malih poljoprivrednika, sve više i više se ljudi okreće upravo njima kako bi spasili svojeg člana obitelji, prijatelja ili sugrađana. Zar se stvarno trebala dogoditi pandemija da ljudi shvate kako treba jesti lokalne namirnice, kako treba poticati lokalnom malog poljoprivrednika i direktno od njega kupovati namirnice? 

Upravo ovo sve navedeno ima najbolji mogući utjecaj na okoliš, ekološki otisak i poljoprivrednika i kupca je jako mali. Sada kada smo u svojim domovima i svi pričaju kako imaju vremena za raditi stvari koje do sada nisu mogli, upravo je sada vrijeme da naučimo i počnemo odvajati otpad u svojim domovima, da naručimo sezonske lokalne namirnice od malih lokalnih poljoprivrednika, da napokon osvijestimo da smo toliko mali prema našoj planeti jer smo zaboravili da smo na ovoj planeti tek dvije minute, ako cijelu geološku prošlost naše planete gledamo kao jedan puni sat. Upravo je na nama malim ljudima da pomažemo jedni drugima, da se cijenimo, poštujemo i uvažavamo, da smo solidarni prema drugima i da razvijemo empatiju jedni za druge a isto tako i za našu planetu. Na nama je da napokon shvatimo da su velike promjene moguće, a pogotovo kada se ljudi različitih nacionalnosti, vjera i rasa ujedine u jednom cilju. Ova pandemija će proći, ali najbitnije je što ćemo mi naučiti od nje, ne kao čovječanstvo već kao pojedinac. 

Hoćemo li i dalje s podsmijehom gledati osobu u dućanu koja ne stavlja voće i povrće u plastične vrećice, koja reciklira, koja nosi prijenosnu pepeljaru, koja skuplja smeće i voli provoditi vrijeme u prirodi daleko od svih? Hoćemo li se i dalje smijati čudacima koji zagovaraju zaštitu okoliša i održivi razvoj i koji pozivaju na promjene? 

Nadam se da nećemo jer je upravo na nama da te korjenite promjene provedemo mi „mali“ ljudi, počevši od sebe, jer ne možemo znati što će se dogoditi sutra, a kamo li za mjesec dana i koliko će ova karantena potrajati. Na nama je da naše zaštitne maske ne završe u okolišu, na nama je da recikliramo, na nama je da potičemo lokalnu proizvodnju, da štedimo vodu, kupujemo samo ono što nam je potrebno i da napokon smanjimo svoj ekološki ili bilo koji drugi otisak. Na nama je da spasimo ovu planetu! 

Svi smo svjedoci velikih promjena na globalnoj razini koje se događaju iz dana u dan i sada već toliko izlizana fraza: “Promjena je moguća! Promjena počinje u tebi!“  možda ipak u ovoj situaciji zvuči puno realnijom i mogućom.

Preporučamo pročitati.


Argonauta je član.




Argonauta vodi, ažurira i prezentira: