Papiru smo dali novu šansu.

Piše: Massimiliano Arosio — 7. travanj, 2017.

Subota je bila kao stvorena za odmaranje i uživanje na suncu, ali su se Eko-patrolaši i još 15-ak volontera ipak odlučili zasukati rukave i pomoći u volonterskoj akciji na arheološkom nalazištu – Colentum. Prije napornog rada malo smo se zabavili, popričali te naučili nešto novo. Za početak radionice, Max je patrolašima pripremio slalom koji su, uz pomoć partnera, morali proći s povezom na očima. Igra je bila jako uspješna jer ne samo da smo vidjeli tko je brži nego smo naučili kako se osloniti na partnera, kako nekome biti oslonac te kako se staviti u tuđu poziciju da bi kao par što bolje funkcionirali.

Nakon igre smo na zanimljiv način saznali nešto o temi radionice – papiru! Vratili smo se u prošlost i naučili ponešto o papirusu, pergamentu, borbi za recept izrade papira, današnjim poteškoćama u recikliranju, prekomjernoj sječi šuma itd. Malo osvješteniji kako je papir dragocjen bili smo mu spremni pružiti „novi život“. Naime, cilj nam je bio od starog papira napraviti novi i to baš na sličan način kako se to radilo prije gotovo 2000 godina. Za početak smo stari, iskorišteni papir usitnili na male komadiće te uz pomoć miksera napravili papirnatu kašu. Okvir sa sitom smo zatim uronili u kadicu s papirnatom kašom, iscijedili i dobili smjesu na okviru koja je bila naš novi – stari papir. Taj papir smo iskoristili kao slikarsko platno na koje su patrolaši stavljali različite listove, cvjetove, sjemenke i dobili originalne, ukrasne papire. Dok se papir sušio još smo se malo igrali. Napravili smo neobične avione od papira te se natjecali čiji duže i više leti, a kasnije smo i od njih napravili novi – stari papir.

Da sam papir, voljela bih da sam bila u rukama Eko-patrole te subote 01.04. (i ne, to nije šala) jer bi moj život jednog papira imao više smisla. Poslužila bih kao papir na kojem je bila isprintana bitna poruka, zatim bih izmamila osmijeh na dječjim licima kada bi sa mnom pobjeđivali u natjecanju aviona. I za kraj, dobila bih novu svrhu – postala bih slikarsko platno na kojem bi djeca mogla izraziti svoju kreativnost! Kakav život…

Za kraj smo pomogli u izradi nove staze na Colentumu. Skupljali smo kamenja, razbijali stari suhozid i potajno se nadali da ćemo naći neki stari rimski novčić. Iako ništa nismo našli, bili smo sretni što smo još jednu subotu nešto naučili, igrali se i pomogli u uljepšavanju otoka Murtera.

Do idućeg patroliranja!

Preporučamo pročitati.


Argonauta je član.